
U Koruškoj, Štajerskoj i slovenskim krajevima diže se majski stup, visok i ukrašen vrpcama koje šušte kao travanjski vjetar. Mještani nose kolače, djeca pjevaju, a stariji prenose šale i pjesme. Iako tradicija varira, poruka je ista, zajednica zajednički podiže nadu, zahvaljuje prirodi i podsjeća se da se radost stvara rukama susjeda i prijatelja.

U malim kapelicama između vinograda, svećenik i seljani obilaze brazde, križaju zrak i tiho izgovaraju molitve. Na nekim mjestima ophodi prate stari putovi rimskih i slavenskih običaja, spajajući slojeve povijesti. Truba, zvonko zvono ili jednostavno šum vjetra nad livadom, svaki zvuk prinosi nadu da će sjemenke naći put do obilja.

Kako dani postaju dugački, stada kreću prema višim pašnjacima, a sela priređuju skromne, nježne svečanosti ispraćaja. Mladi uče putove, stariji pjevaju pjesme koje su čuli od djedova, zvona odjekuju niz doline. U tom koraku zajedništva osjeti se ritam nadolazeće sezone, obećanje sira, održive brige i suživota s planinom.
All Rights Reserved.